Na samom sjevernom rubu brda na kojem je izgrađeno današnje naselje Udbina, na povišenom, lako branjivom položaju s iznimnom pozicijom kontrolne točke Krbavskog polja, nalazi se arheološki lokalitet Gradina (kota 849).
Spominje se prvi put u srednjovjekovnim ispravama kao naziv distrikta ili zemljišnog kotara (1364.) a potom i kao naselje i utvrda. Vjerojatno je građena pred nadolazećom turskom opasnošću, napuštanjem ranijeg naselja Krbave i prijenosom biskupske stolice u Modruš. Kontinuitet života i važnosti Udbine, osobito u vojno-strateškom smislu traje tijekom osmanlijske dominacije, kao i u vrijeme Vojne krajine. Od 19. st. lokalitet je napušten i podložan devastaciji te je od Starog grada ostao očuvan samo donji dio kružne kule i ostaci zida u visini 2 metra uz sjeverni ulaz prema njoj. Dosadašnjim istraživanjem koje Muzej Like Gospić, u suradnji s Arheološkim muzejem u Zadru, provodi od 2008. pažnja je posvećena iskopavanju vršne zone s kružnom kulom promjera 7 m (vanjski plašt 11 m). Ispod temeljne stope ove kule evidentirani su na zapadnoj i sjevernoj strani temelji starije kružne kule s unutrašnjom prostorijom s dobro uglačanom žbukanom podnicom. Gabariti obiju kula gotovo su identični.
Ostale iskopne površine otvorene su na sjevernoj padini uz očuvani ulaz i sjeverni perimetralni zid. Uz unutrašnje lice zida pronađeni su ostaci gorenih greda i željeznih velikih klinova, što upućuje na konstrukciju drvenog ophoda i (ili) prostor za stražara. Uz prag se u živcu kamenu uklesalo, tek neznatno nadozidalo, manje ognjište. Kako bi se ublažila strma padina između kule i ulaza, otkriveni su ostaci nivelacije terena nabijanjem šljunka i podzidavanjem u suho, plitkim, širokim stepenicma. Pokretni arheološki materijal je raznolik, od brojnih građevinskih kovinskih alatki, klinova i spojnica, oružja i vojničke opreme (puščane cijevi, olovna tanad, mužari, kamene topovske kugle, ostruge i sl.) do keramičkih, staklenih ili brončanihposuda koja svjedoče i o civilnom životu utvrđenja od 15. do 17. stoljeća.
Župna crkva Sv. Nikole Biskupa
Nakon oslobođenja Like i Krbave od Turaka 1689. godine Udbinu naseljavaju Hrvati katolici. Na platou ispod same udbinske tvrđave grade župnu crkvu sv. Nikole, prema literaturi prvo drvenu, a kasnije, na istom mjestu, kamenu. Na ulazu u crkvu bio je ugrađen kamen sa natpisom koji spominje da je gradnja na poticaj cara Karla, a u čast sv. Nikole biskupa započeta 7. svibnja 1714. godine.
Zaštitna arheološka istraživanja koje je proveo Muzej Like Gospić 2005. godine otkrila su da je crkva građena kao klasični tip krajiške arhitekture, 28×11 m – barokna jednobrodna građevina, orijentirana istok – zapad s otklonom na sjever, glavnim ulazom na zapadu i plitkom poligonalnom apsidom na istočnoj strani, te sakristijom prislonjenom uz sjeverni zid lađe. Crkva je više puta mijenjala svoj oblik. Najznačajnije preinake doživjela je 1838. godine kada je produžena i kada joj je, kako je svjedočio natpis na zapadnom portalu, dograđen toranj. Te dvije arhitektonske faze dokumentirane su istraživanjem. Prvotno je crkveni toranj – zvonik bio prislonjen na korpus zapadnog pročelja, a potom je spomenute godine ukorporiran u novo nadozidano pročelje. Tada su zasigurno otvorena i bočna vrata na južnom zidu lađe. Plato na kome se nalazila župna crkva bio je ograđen je ogradnim zidom od tek manje pritesanog kamena, vezanog slabim vezivom, gotovo zidanim u suho. Zid je očuvan tek u manjoj mjeri, na zapadnoj strani platoa, a dio tog istog ogradnog zida, sada dijelom i u funkciji podzida padine nalazi se i iznad tjemena apside, na istočnoj strani.
Unutar cinkture, kao i unutar same crkve, pronađeno je višeslojno groblje koje je bilo u funkciji sve do oformljenja recentnog mjesnog groblja (1874. godine). Osim pojedinačnih ukopa, istraženo je i pet zidanih grobnica u prostoru lađe, u koje je očito vršeno kontinuirano ukapanje pripadnika jedne šire obiteljske zajednice.
U 74,5% grobova evidentirani su grobni prilozi, determinirani uglavnom kao osobni nakit (prstenje, naušnice i rjeđe ogrlice i narukvice) u ženskim grobovima, te prstenje i kovinski dijelovi narodne nošnje u muškim grobovima. Obavezan prilog svih ukopa su medaljice sa svetačkom ikonografijom, različiti križoliki privjesci i krunice. Svi nalazi datiraju u 18. i 19. stoljeće, s iznimkom ugarskog denara Matije II (1618.g.), koji je pronađen kao relikt sekundarnog porijekla. Po ulasku partizanskih vojnih formacija nakon sv. Lucije 1942. župna crkva je zapaljena 23. veljače 1943., što je dokumentirano slojem gorenja u sakristiji, a u razdoblju od 1948. do 1956. i potpuno razrušena. To je učinjeno toliko temeljito, do živca kamena, da je od ovog objekta ostao sačuvan samo manji dio u visini temelja – zapadno pročelje iz 1838. i sjeverni zid lađe u dužini svega 1,20m, a južni u dužini od 6,75m. Vrlo plitko i najlošije su očuvani temelji apside. Konzervirani ostaci župne crkve sv. Nikole, kao svjedočanstvo kulturnog i povijesnog kontinuiteta ovog prostora i rječiti čin zatiranja i mržnje 20. stoljeća, prezentirani su u okviru Crkve hrvatskih mučenika.
Galerija slika - kliknite na sliku za povećanje
