SMILJAN – ČOVINI, CRIKVINE, 13.-15.st. (2005.-2012.)


Crikvine se nalaze na obradivoj površini, na desnoj obali rijeke Otešice, nedaleko izvora Mandinac, a toponim posredno ukazuje na sakralni objekt posvećen sv. Mariji Magdaleni.

Ispod vrlo plitkog površinskog sloja, koji je uz humus, bio prepun dislociranih ljudskih i životinjskih kostiju, ulomaka keramičkih posuda i rastresene žbuke, nalaze se ostaci jednobrodne crkve manjih dimenzija. Svetište, na istoku, izvedeno je u vrlo plitkom polukružnom luku, a spoj s južnim perimetralnim zidom u cijelosti je devastiran kasnijim građevinskim zahvatima i ukopima. Naime, unutar i okolo ove starije crkve nalazi se višeslojno groblje te je dosad istraženo 114 grobova. Pokojnici su polagani u zemlju u ispruženom položaju i poštuju smjer arhitekture (orijentacija istok-zapad, s glavom na zapadu), no evidentirano je  i trinaest  grobova orijentiranih sjever-jug s glavom na sjeveru. Pokojnicima su ruke polagane ili na prsa ili na zdjelicu ili pak u nekoj inačici ova dva položaja, dok su rijetki  imali ruke ispružene niz tijelo.
Nađeni pokretni arheološki materijal vrlo je skroman, i u najvećoj mjeri pripada grobnim prilozima kao što je osobni nakit pokojnika (prstenje – vitice s jednom ili dvije kanelure od brončanog lima, željezne ili brončane pojasne pređice s trnom, brončane aplike gotičkih obilježja, rađene tehnikom lijevanja na proboj kao ukras na kapi ili vrpci, trojagodne sljepoočničarke, brončane karičice).
Uz južni zid ove crkve otkriven je još jedan paralelni zid, kojeg se u nastavku prema zapadu može pratiti samo u negativu. Godine 2006. istraživanja su proširena prema istoku te je njima potvrđeno postojanje druge, mlađe i nešto veće crkve, orijentirane istok – zapad s također polukružnim svetištem na istoku. Ovaj objekt građen je kada je stariji bio potpuno uništen te je u najvećem dijelu obujmio prethodni, s tim da je sjeverni perimetralni zid lađe(a) bio zajednički. Iskopavanje 2010. pokazalo je da je i zapadno pročelje zajedničko, no može se pratiti  samo u negativu.
U jednom trenutku je izvršen građevinski zahvat preslojavanja nad ostacima obaju svetišta, možda u funkciji podloge za opločenje, a vjerojatnije se to odnosilo na trenutak rekonstrukcije svetišta u četverostranični oblik, obzirom na pronađene zidove koji se naslanjaju na vanjski plašt druge crkve.

Print Friendly